Eh, taj dosadni Miler …

0
1980

Danas sam pravio neke izmene u sistemu (promena mail servera), pa sam sa kolegom morao da prekonfigurišem Outlook i Evolution na svim računarima u firmi.

Idealna prilika za ubijanje vremena i obilazak dragih nam koleginica. Pošto je, sem mene i kolege programera i još par usamljenih slučajeva, muški svet zaposlen u magacinima, a tamo nema interneta, samim tim ni mail-ova, obilazak se sve upravo na ono što napisah, isključivo na koleginice.

Mnogi bi nam, možda, pozavideli na prvi pogled, ali oni koji su čitali moje ranije postove znaju da ponekad uopšte nije sjajno u takvom okruženju. Ponekad, ali uglavnom se ne žalimo. Zažmurimo na gluposti koje ponekada izvale, ponekad ih nateramo da se i same smeju tome što su izvalile, a ponekada i da se zacrvene od srama kad im stavimo do znanja da nemaju veze sa životom (ne odnosi se ovo samo na svet računara).

A ja, ja ponekad i objavim neku njihovu odvalu (nadam se da neće nikada pročitati i/ili se prepoznati). Ponekad opišem i neke prijatne susrete sa njima, no to ne smem da im kažem da se ne bi uobrazile i digle nos.

Al’ da se ja vratim na naslov posta, mozda i pretpostavljate ko je taj Miler iz naslova, a mozda i ne … ali ga sigurno znate. Eh taj Miler Vam je MailerDaemon, odnosno povratna poruka od strane mail servera lično, ukoliko ima problema sa isporukom Vaše poruke (e-mail). U toku konfigurisanja gore navedenih aplikacija sve koleginice su pažljivo pratile šta tu nas dvojica čačkamo, da kojim slučajem ne pročitamo neki privatan mail, komentarisale, iznosile primedbe, …, a neke čak i sugestije.

Svaku prekonfigurisanu aplikaciju smo testirali slanjem nekih bezveznih poruka, a meni se eto desilo da prilikom slanja ne napišem lepo adresu primaoca. Naravno, odmah se javio “Miler”, slanjem poruke pravo u Inbox. U tom trenutku se čuo glas: “Aha, evo ga, opet Miler! Ajde brzo vas dvojica (misli na kolegu i mene) da sredite da mi on ne šalje više nikakve poruke. Mnogo je, brate (od onog poznatog vrh brate), dosadan, a i ništa ga ne razumem.” Ostale, kao da su jedva dočekale, pa se i one javiše sa istim problemom.

Ne znam da li da im “rešimo” taj problem danas ili da to ostavimo za sutra, kraj je radnog vremena već, moram da idem kući.