Kamaraš: Nisam kriv, ovo je istina o Železari

Nedavno smenjeni glavni menadžer Železare Smederevo Peter Kamaraš ocenio je da HPK Manadžment nije učinio ništa pogrešno i odbacio sve optužbe kao izmišljene.


0
1745
Peter Kamaraš
Peter Kamaraš
Peter Kamaraš
Peter Kamaraš

Kamaraš u veoma opširnom pismu objašnjava okolnosti poslovanja Železare Smederevo i navodi da uprava Železare Smederevo na čijem je on bio čelu, nije mogla da potpiše nijedan ugovor bez saglasnosti kontrolora oličenih u KPMG i Vladi Srbije.

Takođe, Kamaraš navodi da su vlada, kao i resorni ministar Željko Sertić, imali potpune infromacije i kontrolu nad Železarom Smederevo, ali da i pored toga nijednom nisu reagovali.

“Mi nismo svesni koje su informacije prenete od strane Ministra privrede Vladi Srbije. Ministar je trebao, prema ugovoru o profesionalnom upravljanju, da nam uputi Pismo upozorenja, na primer u slučaju da obrtni kapital opada ispod pomenutog iznosa, i da nam da 120 dana da ispravimo situaciju. Ukoliko promena ne bude učinjena, oni bi imali pravo da raskinu MSA. HPK nije dobio ni jedno Pismo upozorenja do sada”, navodi Kamaraš.

Kamaraš je za veoma loše poslovanje Železare u prva tri meseca prošle godine optužio rukovodstvo Bojana Bojkovića, koje je bilo pod kontrolom Skupštine Železare Smederevo Željka Sertića.

“Tržište je bilo dobro tokom prva tri meseca 2015. godine. Rezultati Železare Smederevo, međutim, pod rukovodstvom Bojana Bojkovića i Ivana Miloševića a pod kontrolom Skupštine Železare Smederevo Željka Sertića, Ministra i de facto vlasnika Železare, su bili potpuna katastrofa uprkos tako povoljnoj situaciji na tržištu. Gubici, uprkos dobrom finansijskom okviru s obzirom da je Vlada Srbije uložila 100 miliona dolara u fabriku u decembru, bili su ogromni i teško da se na drugi način mogu opisati nego lošim menadžmentom. Tržište rude gvožđa je opadalo, ali je gospodin Bojković kupovao rudu gvožđa od nekih dobavljača čije su cene rasle! Menadžment u potpunosti nije bio sposoban da vodi kompleksnu proizvodnju fabrike. Jedna tona tečnog metala iznosila je 470 dolara po toni, a HPK je smanjio na 256 dolara”, navodi Kamaraš.

Kamaraš dalje dodaje da je glavni cilj menadžmenta bio da održi kompaniju operativnom sve dok ne bude privatizovana za maksimalno tri godine.

“Izgled tržišta je bio dobar. Cene čelika su polako opadale ali se očekivalo da se povrate u septembru 2015. godine. Cene sirovina su takođe polako opadale. Ovo je bila pretpostavka svih u industriji čelika. To je bio razlog što su se postavili realni planovi za break even i profit u bliskoj budućnosti. Svi ti planovi su bili, međutim, ostvarivi ukoliko tržište ne upadne u krizu. Tačno se to i dogodilo nakon oktobra 2015.”, piše Kamaraš.

Ističe da je sve vreme trajanja profesionlanog ugovora država imala instrumente potpune kontrole nad Železarom preko KPMG, na koju je HPK pristao i dodaje da su svi ugovori i sva plaćanja bili rigorozno kontrolisani, odnosno nisu mogli da budu potpisani bez potpisa odgovornih iz KPMG.

“Potvrđujući najbržu i najdublju krizu u industriji čelika, Sertić je zatražio nezavisnu studiju bez obzira da li je ili ne ova situacija bila predvidljiva i objavio Višu silu na mnogim sastancima koje smo imali od kad smo im rekli za situaciju koja se približava. To je bilo jedino dobro rešenje u tom trenutku s obzirom da smo imali Hestil kao veoma zainteresovanog kupca, koji je potpisao ugovor sa Vladom Srbije u novembru. Vlada/KPMG su potvrdili zvanično čist zapis time što su poslali HPK pismo raskida ugovora navodeći kao razlog privatizaciju negde u martu i aprilu. Ovakva vrsta raskida čini misiju ispunjenom prema potvrdi MSA. Takođe, nikakvo kršenje ili bilo koja vrsta drugih problema nisu bili prijavljeni kompaniji HPK od strane KPMG/Sertića nakon toga. Istakao bih ovde to da su prvobitni menadžeri (Bojković i drugi) bili zaduženi i da su napravili iste rezultate koje su postigli tokom prva tri meseca 2015. godine, fabrika bi otišla pod stečaj otprilike do avgusta/septembra 2015. godine”, navodi kamaraš u pismu.

“U najgoroj finansijskoj situaciji Železare, HPK održao fabriku operativnom do 25. juna 2016. godine kada smo, protiv pravila MSA, smenjeni kao menadžeri i kada je trio KPMG tima za nadgledanje u sastavu Ivana Miloševića, Bojana Bojkovića i Borisa Miloševića preuzeo fabriku Železaru Smederevo. MSA ne sadrži takvu odredbu kojom je takvo preuzimanje moguće”, piše Kamaraš.

“Ovakva aktivnost je sprovedena samo od strane Železare a ne Vlade Srbije, koja je odobrila i potpisala ugovor o profesionalnopm menadžmentu i s toga je sve to u potpunosti nevažeće i ugovor je zaista okončan na dan zaključivanja ugovora sa Hestilom a ne ovom glupom aktivnošću nekoliko očajnih pojedinaca. U roku od manje od 48 sati „novi KPMG“ menadžeri doveli su Železaru do zastoja stvarajući Srbiji velike finansijske gubitke i potres na tržištu, što može potrajati neko vreme dok se ne reši. Oni su morali da se vrate kako bi im pomogli da ponovo pokrenu prodaju i proizvodnju”, navodi se u pismu.

Kamaraš se dalje pita: Zašto je ovo „preuzimanje“ završeno? Šta je bio cilj? Zašto su preuzeli pet dana pre zaključivanja i bez ikakvog plana kako da održe fabriku operativnom? Ko su ovi ljudi i zašto Vlada, a ne samo mnistar Sertić, nije bila uključena u ovo kada je sam ugovor bio odobren i potpisan od strane Vlade. Da li će ih neko učiniti odgovornim za štetu koju su načinili Republici Srbiji?

“Mi smo doveli svoje porodice u novu i neizvesnu situaciju. Nismo znali koliko ćemo dugo ostati. Na godinu dana ili tri godine ili samo nekoliko meseci. Napustili smo svoje poslove i dali dušu i vreme Železari. Naši partneri su napustili svoje poslove i deca su promenila škole. Postigli smo nemoguće, održali Železaru operativnom sve dok Premijer nije uspeo da je proda izvanrednom kupcu. To je samo po sebi bilo čudo. Bili smo napadnuti od grupe nepripremljenih i nekompetentnih osoba koje su morale da nas mole da se vratimo u roku od 48 sati. Što potvrđuje koliko su ti menadžeri dobri”, piše Kamaraš.

“Mene mogu svi da mrze ali ovu grupa ponosnih i profesionalnih menadžera Železare, bilo da su Srbi, Slovaci, Česi, Amerikanci ili Mađari, treba pohvaliti i zahvaliti im se za pomoć koju su pružili Aleksandru Vučiću u njegovim naporima da obezbedi budućnost za Železaru u Smederevu. Mi nismo našli kupca. On ga je našao. Ali smo mu mi pomogli da dođe do zaključenja. Oni, Premijer Vučić, menadžeri HPK i svi vredni zaposleni Železare Smederevo, svi oni imaju moju zahvalnost i divljenje za način na koji su se borili za ovu malu fabriku i za njihov izuzetno obavljen posao”, zaključuje Kamaraš.